Jesmo li sami?

Ne treba napadati dr. Filipovića, on ima svoje mišljenje baš kao i mi svoje. To je isto kao i raspravljati o tome da li postoji Bog ili ne. Svatko ima svoje mišljenje, pa tako i ja ;-) Dinosauri su vladali ovim planetom stotinama milijuna godina. Možete li uopće zamisliti koliko je to? Ljudski mozak ne može predočiti taj vremenski period, da nemamo matematiku kako bismo ga opisali, zar ne? Onda je došao onaj poznati asteroidni udar i nestadoše dinosauri. Priliku su dobili primati. Mi, kao vrsta smo se razvili u zadnjih stotinjak tisuća godina. Možete li to zamisliti? Jedva, baš kao i one milijune godina. I tisućama godina smo živjeli tako da se ništa nije posebno mijenjalo. Osim društvenih poredaka naravno. I unatrag dvjesto-tristo godina dogodila se industrijska revolucija. Unatrag stotinjak godina postigli smo ono što nismo postigli od razvitka ljudske vrste. Na lenti vremena postojimo tek jednu sekundu ako ćemo poznati svemir odnosno prostorvrijeme podijeliti u 24 sata. U zadnjoj sekundi smo zasjali na trenutak. I taj sjaj još sjaji. Što smo mogli naučiti u toj sekundi? Gotovo ništa ako ćemo se usporediti s vremenom koje su pred sobom imali dinosauri. Ona velika otkrića su tek pred nama, pa tako i druženje s drugim svemirskim civilizacijama. Za sada ih nismo niti vidjeli niti čuli, pa sa stajališta gospodina Filipovića oni ne postoje. No, možemo ići dalje. Imamo maštu, a mašta nije u suprotnosti sa znanstvenim djelovanjem. Kako se budemo razvijali kao vrsta i civilizacija, doći ćemo na nivo razvoja kada ćemo biti u stanju napraviti ono što je danas nezamislivo. Brže putovati po svemiru, pronaći nove načine komunikacije itd. Tu možda leži ključ kontakta s drugim civilizacijama. Vjerujem da su one imale puno više vremena da se razviju od nas i zato im mi ne možemo ući u trag jer su EVOLUIRALE do stupnja kada više ne koriste način komunikacije koji mi koristimo - radio valove. Možda su oni imali udar asteroida tisuće ili milijune godina prije nego mi pa su tako imali više vremena da se razviju. Mi to tek trebamo napraviti. Oni su na nivou kao što smo mi u usporedbi s recimo mravima. Što mravi znaju postojimo li mi ili ne, a još manje kako komuniciramo mobitelima i kako se vozimo autima ili avionima ;-) Njihov svijet je stotinjak metara oko njihovog mravinjaka i dalje ne vide... Dajmo si vremena i ne suzbijajmo maštu, mašta je ono što nas tjera dalje, uključujući i znanost. Bez nje smo samo mravi koji se kreću da ispune svoj životni vijek skupljajući hranu i preživljavajući iz dana u dan... ;-)