Nije najbolji naslov. Zašto postoji se ne odnosi samo na nastanak nego i na njegovo celokupno postojanje. Bolji naslov bi bio: Šta je dovelo do postanka univerzuma, ili: Zašto je univerzum nastao, ili najtačnije: Zašto je univerzum preživeo veliki prasak (odgovor je: zbog nesimetrije materije i anitmerije)
Svemir nalikuje metalnom novčiću. Pismo-Glava. Ne verujem u anihilaciju materija-antimaterija. Elektron, kad naiđe na tanku barijeru, menja svoju ,,strelu vremena'', i nastavlja svoje kretanje iz sadašnjosti, ka prošlosti. Pozitroni su elektroni, sa suprotnom ,,strelom vremena''. Šta mi vidimo. Elektronu prilazi pozitron iz suprotnog smera, sudaraju se, i poništavaju. Mi vidimo stvari na pogrešan način. Pri određenim brzinama i energijama, elektron probija barijeru prostor-vremena, te nastavlja svoje kretanje, u suprotnom vremenskom pravcu. Ako tačku probijanja vremensko-prostorne barijere označimo sa A, a tačku, iz koje navodno dolazi pozitron s tačkom B, onda elektron posle probijanja barijere nastavlja svoje kretanje u prošlost, od tačke A, ka tački B. Mi to vidimo, iz obrnute vremenske perspektive, kao kretanje, iz tačke B, ka tački A. A to nije anihilacija.
Ono, što nastane spontano, ne može tokom vremena, ostvarivati sve veći stepen složenosti. Naš svemir, poseduje unutrašnji zapis, formulu, po kojoj se sve odvija. Ta je formula izrazito složena, i postoji , od samog početka vremena. Kad bolje razmislim, postoji a priori.
Ja sam pitanje shvatio filozofski, u smislu: Zašto uopšte postoji kosmos, to je pitanje fizičara, a ne kako je nastao, što je više tehničko i piitanje za inženjere. Anihilacija materije i antimateerije je već trenutak u istoriji nastajanja i evolucije kosmosa. Koliko je tačno, evo vidimo iz videa i najavljenog eksperimentima sa neutrinima i antineutrrnima. Uzgred, u LHC projektu već od 2017. rutinski proizvode antivodonik, skladište ga sigurno i imaju pristojne zalihe.
I da budem eksplicitan u stavu. Kosmos je nastao spontano iz energije koja nije nastala, nije niko stavio je negde u neki prostor i nešto pravio od nje i slično; ona nije čak ni "oduvek postojala", ona je sve što može postojati, tj. "Ona je Ona, koja jest!". Iz takvog karaktera energije proističu zakoni TD: neuništiva je; kad je u dinamičkom stanju (kad vrši neki rad), javlja se entropija; teži ka ravnoteži; menja formu i dinamiku kretanja, te njeno apsolutno mirovanje i temperatura "nola" nemoguće, najviše što se može postići je večna asimptota. Čak ni na 13toj decimali nije svaki atom miran. Možda su u međuvvremenu pomerili za još koje mesto. Hvala i pozdrav.
U pitanju je mala asimetrija (otprilike 1 dodatni barijon na svakih 10^9 parova materija-antimaterija) koja je omogućila da deo materije preživi anihilaciju i da formira naš svemir.
Komentari
I da budem eksplicitan u stavu. Kosmos je nastao spontano iz energije koja nije nastala, nije niko stavio je negde u neki prostor i nešto pravio od nje i slično; ona nije čak ni "oduvek postojala", ona je sve što može postojati, tj. "Ona je Ona, koja jest!". Iz takvog karaktera energije proističu zakoni TD: neuništiva je; kad je u dinamičkom stanju (kad vrši neki rad), javlja se entropija; teži ka ravnoteži; menja formu i dinamiku kretanja, te njeno apsolutno mirovanje i temperatura "nola" nemoguće, najviše što se može postići je večna asimptota. Čak ni na 13toj decimali nije svaki atom miran. Možda su u međuvvremenu pomerili za još koje mesto. Hvala i pozdrav.
Ako postoji razlog, onda postoji i tvorac. Njegove razloge nije moguće znati, a ne možete ga ni pitati.