Astrobiologija i Uskršnja priča
Kada, gdje, kako i zašto nastaje život pitanja su na koja je poprilično teško dati (točne) odgovore, osim možda u jednom slučaju – našem, ovdje na Zemlji. Što je pak Uskršnja životna priča? Tko ju je započeo, kada i zašto se počela širiti svijetom, ima li i jednog jedinog dokaza u njezinu korist? Tu pak nema smislenih odgovora, čak ni onog jednog jedinog.
Proteklih su dana mediji bili zaokupljeni „uskrsnućem života“ na dalekom planetu van Sunčevog sustava. Ekstrasolarni planet K2-18b otkriven je pomoću svemirskog teleskopa Kepler 2015. Od nas je udaljen 124 svjetlosne godine, tri puta većeg radijusa od Zemlje – poprilično veliki svijet. Oko vlastite zvijezde (bijelog patuljka) ovaj ekstrasolarni planet obiđe za 33 dana. Godine 2019. detektirana je voda u atmosferi, četiri godine kasnije (2023.) dokazano je prisustvo ugljik dioksida i metana! Znanstvenicima je tada postojanje vodenih oceana na K2-18b postala realna opcija. Da bi cijela stvar bila još bolja ovaj se ekstrasolarni planet nalazi u tkz. Životnoj zoni, zoni u kojoj je mooguć život nalik onome koji poznajemo ovdje na Zemlji.
Ipak, u žižu svjetskih medija K2-18b došao je otkrićem iznimno velike koncentracije dimetil sulfida u njegovoj atmosferi. Ova molekula ima kratak vijek trajanja, ne bi je trebalo tamo biti! Nešto ju mora konstantno stvarati, možda život, onaj pravi, inteligentni? Nažalost po „male zelene“ dimetil sulfid je proizvod života, ali nije njegova isključiva manifestacija. Može nastati i bez prisustva živih organizama. Ovu smo molekulu otkrili i na kometu 67/P Churyumov-Gerasimenko zahvaljujući misiji Rosetta Europske svemirske agencije. Tamo nema života.
Prevedeno na jezik znanstvenih činjenica i metoda rada; Ekstrasolarni planet K2-18b pre/dobar je kandidat za daljnja istraživanja, potencijalno mjesto vanzemaljskog života! Ipak, u ovom trenutku to ne možemo potvrditi, niti opovrgnuti! Najskuplji i najsofisticiraniji svemirski teleskop JWST nastavlja traganje za životom u svemiru.
Tako smo ovog Uskrsa ostali samo na „uskrsnuću života“ prije dvije tisuće godina ovdje na Zemlji. Nekoliko nama bliskih vjerskih zajednica ove godine istovremeno slavi Uskrs. Ono što je najzanimljivije u institucionalnoj hijerarhiji istih glede budućeg otkrića postojanja vanzemaljskog života u svemiru je svojevrsni Protokol za objavu sljedbenicima (vjernicima, ako tako ugodnije zvuči) nakon što znanost neupitno dokaže postojanje Života u svemiru, života koji nije s našeg svijeta.
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
Komentari
Ne da nema ni jednog odgovara, nego ih ima četiri.
1. Bio je lažov. Ova perspektiva sugeriše da je Isus znao da nije Bog i namerno je obmanjivao ljude. Ako je ovo istina, postavlja se pitanje o njegovim motivima. Zašto bi neko ko propoveda ljubav, istinu i integritet, svesno lagao o svom identitetu? Njegova spremnost da podnese patnju i smrt za svoja uverenja čini ovu opciju manje verovatnom. Takođe, njegovi sledbenici su bili spremni da umru za svoja verovanja u njega kao Gospoda, što bi bilo čudno da su znali da je on prevarant.
2. Bio je ludak. Ova perspektiva tvrdi da je Isus iskreno verovao da je Bog, ali da je bio mentalno nestabilan ili zabludao. Da bi se ovo tvrdilo, potrebno je ispitati da li su Isusova učenja i ponašanje ukazivali na mentalnu neuračunljivost. Isusova mudrost, njegova sposobnost da vodi složene rasprave, njegova emocionalna inteligencija i uticaj njegovih učenja na milione ljudi kroz vekove protivreče ideji da je bio ludak. Njegova učenja su koherentna i praktična, a njegov život je pokazivao značajnu samokontrolu.
3. On je legenda. Ova perspektiva ne osporava nužno postojanje istorijskog Isusa, tvrdi da su priče o njegovom božanstvu i čudima nastale kasnije, kroz usmenu predaju i mitologizaciju. Prema ovom gledištu, Isus je možda bio mudar učitelj ili prorok, kakvih je bilo kroz istoriju, ali vremenom su mu pripisane božanske osobine i natprirodni događaji. Branioci vere odgovaraju na ovo ukazujući na rane istorijske izvore, uključujući novozavetne spise koji datiraju relativno blizu Isusovog života. Oni tvrde da je premalo vremena proteklo između Isusove smrti i pisanja ovih tekstova da bi se razvile tako značajne legende. Takođe, postoje i rani nehrišćanski izvori koji pominju Isusa i neke aspekte hrišćanskog verovanja, što ukazuje na rano širenje ovih ideja. Rana crkva je trepela progone i smrt zbog svojih uverenja o Isusu, što bi bilo manje verovatno da su znali da su te priče samo legende.
4. On je istina. Ova perspektiva, koju zastupaju hrišćani, tvrdi da je Isus Hristos zaista bio ono što je tvrdio da jeste – Sin Božiji, Bog u ljudskom obliku. Njegova učenja se smatraju istinitim i božanski nadahnutim. Njegova dela, uključujući čuda i vaskrsenje, vide se kao potvrda njegovog božanstva.
Doslednost njegovog karaktera, dubina njegovih učenja, ispunjenje starozavetnih proročanstava i uticaj koji je ostavio na svet, i danas posle 2000 godina, ukazuju na istinitost njegovog učenja.
Ovaj ogrničeni broj mogućnosti se pripisuje C.S. Luisu, i daje logičke mogućnosti u vezi sa Isusovim tvrdnjama o sebi, posebno o njegovom božanstvu. Ovim dobijamo okvir za razumno razmatranje pitanja o Isisu Hristu. Treba napomenuti da duhovno uzrastanje i vera su bitni za prihvatanje Isusa Hrista kao istine.