U prethodnom delu, OVDE, opisali smo poželjan scenario, a to je da u svemiru inteligentnog života IMA i da primamo njihove signale iz različitih delova univerzuma. Signali nose inforamcije o njima i njihovoj želji da podele svoje znanj. Obradili smo kakav uticaj i koristi to može imati za nas stanovnike planete Zemlje.

Posmatraćemo civilizacije dalje od 1.000 svetlosnih godina. Zato što smtramo da civilizacije koje su postojale pre 1.000 i više godina, da su međuvremenu tehnološki napredovali i proširlle se po galaksiji.

Scenario udaljenih signala (1.000+ svetlosnih godina)

Ako primamo signal sa takvih rastojanja, to znači da je ta civilizacija postojala pre najmanje 1.000 godina i da su imale dovolje vremena za dalji napredak po pitanju putovanja na drudge svetove.  Ali pošto NISU došli do nas u međuvremenu, to nam govori nešto fundamentalno važno:

>>> Međuzvezdano putovanje brzinama bliskim svetlosnoj ili nadsvjetlosnim je NEMOGUĆE ili NEPRAKTIČNO, čak i za vrlo napredne civilizacije. <<<

Zašto je ovo toliko važno?

  1. Potvrda fizičkih granica
  • -Ako civilizacija koja je postojala 1.000 i više godina nije uspela da savlada problem brzog putovanja, verovatno postoje fundamentalna ograničenja koja NIKO ne može da prevaziđe
  • -Svetlosna brzina kao apsolutna granica nije samo naša trenutna pretpostavka - ona je kosmički zakon
  • -Ni crne rupe, ni "warp" pogoni, ni crvotočine nisu rešivi problemi
  1. "Veliko filtriranje" je negde iza nas ili ispred nas
  • -Ako oni nisu došli nakon 1.000 i više godina napretka, to znači jedno od sledećeg:
    • -međuzvezdana kolonizacija tehnološki je nemoguća
    • -sve civilizacije nestaju pre nego što je postignu
    • -postoji neki univerzalni razlog zašto niko ne putuje (previše skupo, opasno, ili besmisleno)

vzII 1
Slika: Osim male oblasti oko Sunčevog sistema, svemir je za nas nedeosegljiv, zabranjen i beskonačan. 

  1. Praktične implikacije za nas:

Prijem signala BEZ njiove posete:

To znači za nas:

Nadsvetlosno putovanje je nemoguće

Ne trošimo resurse na zvezdani pogon; fokusiramo se na trajnost na Zemlji

Putovanje ispod svetlosne brzine je moguće ali EKSTREMNO teško

Eventualna kolonizacija galaksije je projekt od miliona godina

Svi umiru pre nego postignu putovanje

Moramo identifikovati i izbeći taj "Veliki filter"

Paradoks "starog signala"

Scenario: Prijem signala sa daljine od 100.000 svetlosnih godina

  • -Signal je star 100.000 godina
  • -Civilizacija je tadaveć bila dovoljno napredna da šalje signale
  • -Imali su 100.000 godina dodatnog razvoja

>>> Oni ili njihove sonde nisu došli do nas, to znači da putovanje na velike daljine je praktično nemoguće čak i za super-civilizacije. <<<

Tri moguća objašnjenja:

Objašnjenje 1: "Fizička barijera"

  • -Svetlosna brzina je apsolutna granica
  • -Čak i 1% svetlosne brzine zahteva energiju koja je van domašaja bilo koje civilizacije
  • -Međuzvezdani prostor je smrtonosan na načine koje još ne razumemo
  • -Praktična pouka:Fokusirajmo se na našu održivost u Sunčevom sistemu, galaksija je zaključana zauve.

Objašnjenje 2: "Ekonomska barijera"

  • -Putovanje je moguće, ali EKSTREMNO skupo
  • -Ni jedna civilizacija ne može da opravda troškove
  • -Lakše je poslati signal nego svemirski brod
  • -Praktična pouka:Komunikacija preko radio-talasa je jedini razuman vid kontakta

Objašnjenje 3: "Evoluciona barijera"

  • -Sve civilizacije ili nestaju pre kolonijalne faze
  • -Ili se transformišu u nešto što više ne želi da putuje (postbiološki entiteti, virtuelna stvarnost)
  • -Ili svesno biraju izolaciju
  • -Praktična pouka:Kolonizacija galaksije možda i nije prirodan razvojni put

vzII 2
Slika: Signali iz davnina nam govore o razvoju i propasti civilizacija ali i o nama samima.

Najvrednija informacija od svih

Signal iz daljine + nedostatak fizičkog kontakta = MAPA MOGUĆEG

Ovo bi nam reklo:

  • -Gde su granice tehnologije (čak i posle miliona godina razvoja)
  • -Koje ambicije su realne (komunikacija: DA, kolonizacija: NE)
  • -Šta nas čeka (ili transformacija ili izumiranje, jer niko ne putuje)

Ironija

Možda je najvrednija informacija koju bismo mogli dobiti od udaljenog signala upravo to što pošiljalac NIJEdošao do nas. To bi bila negativna informacija ogromne važnosti:

"Mi smo postojali i pre 100.000 godina. Napredovali smo još toliko. I još uvek ne možemo da dođemo do vas. Verovatno ni vi nećete moći. Prilagodite svoja očekivanja."

Zaključak: Udaljeni signali su vredni ne samo po onome što JESU, već i po onome što NISU - ako niko nije stigao uprkos hiljadama ili milionima godina prednosti, to nam govori da su fundamentalna ograničenja stvarna i nepremostiva. To bi najdragoceniju lekciju od sve: znanje o granicama mogućeg.

 Signali iz dubina kosmosa: Šta bismo mogli da naučimo? Deo 1.

 

Dragan Tanaskoski

Zadnji tekstovi:


Komentari

0
Ljubomir
8 months ago
-
- O da, davno su ih primetili, čak puze prema oštećenom reaktoru, a ima ih i u samoj zgradi. Nije dokazano baš formulom, ali se uočava kao obrazac. Počele su probe sa tom kulturom i na svemirskoj stanici. Evo:
-
https://en.wikipedia.org/wiki/Radiotrophic_fungus
-
Ima nekih klipova na Jutjubu na ovu temu, a šaljem ove koji su urađeni klasičnom, “prirodnom” inteligencijom (jer ovoj novoj VI svašta pada na pamet):
-
Radiation-eating Chernobyl fungi - are they real?! | Chernobyl Stories
https://www.youtube.com/watch?v=uIgSQOtlOG0
-
Chernobyl Fungus and Rust Are the Future of Space Exploration
https://www.youtube.com/watch?v=S-9zFUPTJ0g
-
Ukratko: melanin koji imamo i mi u koži, apsorbuje elektromagnetna zračenja.
-
Tim pečurkama prija što nama smeta. Ko zna šta ima na drugim planetama? Život može da se zasniva na drugim elementima. Jednog dana nađemo vanzemaljce koji piju sok od azotne kiseline pomešan sa benzinom...
-
Like Like Citat
1
Duca
8 months ago
Citat:
Citat:
Ljubomir
-
- Ma mora biti zivota u svemiru. Eno rastu pecurke u Cernobilu, koriste radioaktivnost kao izvor energije...
Je li to dokazano da koriste radioaktivnost kao izvor energije? Jako sumnjam.
Like Like Citat
0
Dejan
8 months ago
Neiscrpan materijal za polemisanje... Svemir je trenutno preveliki za nas, ne možemo da dobacimo dovoljno daleko. I još na svu našu muku, on se širi. Pri tom, mi smo prilično uvereni da život mora da bude zasnovan na ugljeniku, i da mora biti bar sličan ovom načem. A šta ako nije tako?
Stalno se pitamo i zašto se ne jave, ako ih ima. Pa, možda ih ne zanimamo. Koliko vas je danas pozdravilo pauka u nekom ćošku sobe, koji vas od svog postanka gleda, sluša, živi sa vama u toj sobi, i možda očekuje da mu se javite...? I koliko vas će tog istog pauka ubiti čim ga vidite?
Like Like Citat
0
Bistro
8 months ago
Vrlo moguće da smo mi prvi i da smo zato tako usamljeni. Koliko znamo mnoge zvezda će sijati stotnamai čak i hiljadama milijardi godina (i nove će se rađati) što je daleko više od sadašnjih 14 milijardi godina, tako da vremena za razvoj drugih civilizacija ima.
Like Like Citat
0
Ljubomir
8 months ago
-
- Ma mora biti zivota u svemiru. Eno rastu pecurke u Cernobilu, koriste radioaktivnost kao izvor energije...
-
Like Like Citat
3
Ego
8 months ago
A šta, ako smo prvi ? Ako smo stigli milijardu godina pre svih ostalih. Možda ni jedna planeta, nije dizajnirana tako, da izdrži duži tehničko- tehnološki razvoj inteligentne vrste. Možda pojava života, zahteva 100000 preduslova, koji moraju biti uklopljeni, na tačno određeni način. Život je neverovatna stvar. Mi smo ta neverovatnost.  Budući, da dve neverovatnosti, više nisu neverovatnosti, onda smo mi jedina inteligentna vrsta u svemiru, a Zemlja je, jedina planeta živih organizama. Život je u filteru, dok god postoji. Svakog dana, možemo nestati. 
Like Like Citat

Dodaj komentar

Pošalji