Astronautika: misije

SpaceX-ov Starship pretvoren u buktinju

Bezmalo svi ljudi s pristupom internetu čuli su za SpaceX Ilona Muska.

Tisuće njegovih satelita danas u Zemljinoj orbiti čine Starlink konstelaciju, nama “prodanu” kao civilni svemirski internet. Njegove rakete Falcon 9 na tjednoj bazi polijeću u svemir. Svako malo polete ogromni svemirski brodovi serije Starship namijenjeni za buduća svemirska putovanja. Redovno ne završavaju svoje misije. Vatrene buktinje konstanta su Starshipa pri polijetanju ili povratku s misije. Zadnje testiranje započelo je i ujedno završilo “raskošnom” eksplozijom koja je uništila i raketu i brod i lansirni kompleks.

U čemu je kvaka, zašto Starship prate razorne eksplozije od početka ovog ambicioznog programa?! Koliko će još vremena proći prije nego se SpaceX usudi postaviti astronaute u Starship? Kako bestraga Musk planira na Mjesec i Mars svemirskim brodovima za par godina kada još niti jedan jedini nije odradio niti uspješnu pokaznu misiju na par desetaka kilometara iznad tla!?

Stvar je poprilično jednostavna, odaziva se na ime strateško planiranje s učenjem na greškama u razvoju programa. Inženjerski tim SpaceX-a je vrhunski konglomerat ljudi kojima je dozvoljeno da se “igraju”. Koncept razvoja podrazumijeva da se greške toleriraju, potenciraju, čak se i evidentne stramputice ignoriraju kako bi se na velikom broju polijetanja (uzoraka) vidjelo što radi, a što ne radi. Metoda pokušaja i pogrešaka (uvjetno rečeno) bez zastoja zbog pogreške ili eksplozije uračunata je na putu ka konačnom cilju. Gledati ćemo još desetke spektakularnih eksplozija Starshipa narednih godina. Gledati ćemo i stradavanje planetarnih kolonizatora, sve je to u cijeni napretka. 

Čini vam se neodgovorno prema ljudima koji će letjeti svemirom u takvim skalamerijama. Nije. Amerikanci su stvar “morala” razriješili prije dvadesetak godina. Opasne (čitaj; najprogresivnije) stvari prepustili su privatnicima (iako u pozadini, pomalo prikriveno od računovodstvenih izvještaja država sve to plaća). Na taj način država ne odgovara za stradavanje njezinih građana koji su zaposlenici privatne tvrtke, svojevoljno pristali na odredbe Ugovora o radu. 

Brutalno, al ruku na srce Magelan, Kolumbo, Amerigo imali su manje šanse, a svijet kakvog poznajemo dugujemo njima.