Povodom članka: Nije pronađen život na Marsu
Kako se pojavljuju sumnje u ono što smo čuli i vidjeli na NASA-inoj presici osjećam potrebu napisati koju svoju "mudrost" onima koji nisu načisto što se tamo zapravo događalo. Prateći cijelu gungulu u medijima kako je na Marsu otkriveno… svašta, gdje su se novinari i komentatori na portalima međusobno natjecali objasniti čitateljima to "spektakularno otkriće" koje je američki robot napravio na Marsu, pri tome pišući svu silu gluposti koje bi pale već u osnovnoj školi, a kamoli ne u NASA-i. Ljudi su se već počeli pitati tko tu koga, jelte…?
A, upravo ovo što smo vidjeli na NASA-inoj konferenciji za medije pokazuje da sve funkcionira baš kako treba. Naime, da je riječ o nekakvoj "teoriji zavjere" kako to neki misle, ne bi se ni dogodilo da prof. Grotzinger ima slobodu govoriti ono što misli. To naprosto nije moguće jer znanstvenici nisu političari. To što se radi na Marsu sami je vrh znanosti i tehnologije čovječanstva. Ti projekti su toliko skupi da nema mjesta "namještaljkama" bilo koje vrste. Ako nešto nije kako treba, to se onda i objavi, a kako smo vidjeli, ni ovoga puta nije bilo iznimke. I nije problem u znanstvenicima i njihovim projektima, problem je u ljudima koji ne prate što se događa, koji nemaju informacije, koji nemaju znanja, ali i u neodgovornim novinarima koji ne razmišljaju onom sivom tvari u glavi kojom su ih priroda i evolucija podarile. Znanstvena dostignuća se ne događaju u novinama i prepucavanjima u medijima, nego u mukotrpnom znanstvenom radu, radu i samo radu i učenju.
Doživotnom.
Rovere na Mars nisu poslali novinska piskarala, birtijaški galamdžije i internetski "znalci" nego timovi vrhunskih znanstvenika i inženjera svih grana znanosti i tehnologije. Oni su ih osmislili, iznašli financijska sredstva, konstruirali ih, dopremili na površinu Marsa i provode njima istraživanja. Ne novinari, ne proroci katastrofa, ne astrolozi, ne razni samoprozvani "znalci" i njima slični. Oni nikada nisu, niti će, napraviti išta slično. Jer nemaju znanje, nemaju ideja, nemaju stručnosti, nemaju sposobnosti, nemaju išta što trebaju imati da bi mogli napraviti to što imaju ljudi koji su te robote doveli u situaciju da na drugim planetima rade poslove koje čovjek još desetljećima neće imati prilike osobno tamo napraviti.
Jedino što im tada preostaje je baljezgati o raznim "zavjerama" koje se događaju samo u njihovim glavama. Za ništa više nisu ni sposobni. A ljudi koji nisu navikli razmišljati, jer upravo to, razmišljati, nije lako, prikrpaju se takvim "vođama" jer ih ne znaju prepoznati i padaju na njihove slatkorječive priče omotane u "znanstvene dokaze".
Informacije treba znati tražiti. Redovito se traže na izvoru događaja, a to nisu blogovi teoretičara zavjera, to nisu stranice koje objavljuju trećerazredne vijesti, to nisu stranice "čuo sam od povjerljivog izvora" i slično. To su stranice agencija koje direktno učestvuju u istraživanjima, u ovome slučaju NASA-e i tamo će biti objavljene TOČNE informacije. Sve drugo su prepričavanja, prepisivanja, špekuliranja, izmišljanja, dodavanja i oduzimanja. Sjetite se igre "pokvarenog telefona" koju smo igrali kao djeca. Isto je i u ovom slučaju, samo što se tu igraju neka druga "djeca" čije namjere nisu tako dobronamjerne.
Naprosto je nemoguće da oni koji nemaju ikakve veze s ovim istraživanjima Marsa, znaju bolje od onih koji se bave upravo tim istraživanjima. A baš takvi su najglasniji iako iza njih ne stoji ikakav konkretni rad iz bilo čega korisnoga. I zato treba razmišljati, a ne slijepo vjerovati svemu što čujemo ili pročitamo. Znanstvenici nisu "svete krave" pa da se ne preispituju. I u ovome slučaju, kao i u mnogima prije, pokazalo se da se da će znanstvenici korigirati svoje izjave i tvrdnje, onoga trenutka kada rezultati mjerenja i istraživanja pokažu da to treba. Neće ih prešutjeti i zataškati jer to naprosto nije moguće. I to treba prepoznati. Upravo baš to pokazuje da cijeli sustav funkcionira kako treba.
Zlonamjernici će to pokušati prikazati kao namjeru da se javnost dovede u zabludu, da se prešućuje, da se izvrće i sve ono što gledamo i čitamo svaki dan. A oni koji nemaju znanje i nisu navikli razmišljati, prihvatit će to zdravo za gotovo, kao istinu i zakopat će se mulj neznanja, zavjera i intriga. Za njih je znanost zauvijek izgubljena i nikada neće moći uživati u ljepoti otkrivanja tajni prirode. No, to su već neke druge priče koje baš i nemaju veze s razumom i inteligencijom.
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
Komentari
2) nauka i jeste otvorena za sve racionalne mogućnosti. Da nije tako ne bi postojala Opšta teorija relativnosti (i mnoge druge).
3) Kažete „"Nauka" se ni po čemu suštinski ne razlikuje od hrišćanstva, islama i drugih religija“. Reč nauka ste stavili pod navodnike i u tom slučaju jeste u pravu. Ali ako zaista mislite da se nauka ni po čemu suštinski ne razlikuje od religije, onda biste morali da pročitate nešto o epistemologiji nauke, jer ralike jesu suštinske.
Za religiju je potrebna vera, za nauku znanje – kaže još Sokrat. Drugim rečima: u Boga ili bogove se veruje, a gravitacija zna.
Po mom skromnom mišljenju, čovek bi trebalo da bude otvoren za sve mogućnosti, ma kako neverovatne one bile. Jedino tako može da stvori pravu sliku sveta. "Nauka" se ni po čemu suštinski ne razlikuje od hrišćanstva, islama i drugih religija (tj. programa za kontrolu uma), i ja ovde vidim da ste izgleda vi svoj um zacementirali u naučne dogme. Šteta, zato što mislim da imate veliki potencijal u onome čime se bavite, i da zbog svoje zatvorenosti možda on nikad neće dostići svoju pravu veličinu.
Kako god, to su vaši izbori i ja ih poštujem.
No, mi kao ljudi nismo imuni na te stvari pa i ja isto vjerujem da nismo sami u tom nepojmljivom svemirskom prostranstvu. Problem je jedino što do sada nismo to vjerovanje i potvrdili nečime konkretnim. Mi kao vrsta smo se na lenti vremena pojavili u zadnjoj sekundi i postigli ono što do sada nije uspjelo niti jednoj vrsti prije nas. Tko zna što nas čeka u budućnosti, a napredak ovisi isključivo o nama samima, da li ćemo se opredijeliti za znanje ili vjerovanje.
Mnogima je vjerovanje dovoljno, a drugima nije jer žele nešto konkretno, žele znati. Ova priča na Marsu je upravo o tome, o onima koji žele znati, a ne vjerovati. Da se razumijemo, vjerovanje nije ništa loše samo po sebi. Ono je i prethodilo znanju, to je prirodni tijek razvoja čovječanstva. Samo što vjerovanje ne daje nikakve odgovore. Njih daje jedino istraživanje i prikupljanje znanja. Time se bave znanstvenici jer oni žele znati, žele biti sigurni, žele proniknuti u tajne svijeta, života i postojanja. Da bi to postigli, moraju manje vjerovati, a više znati.
Može li se to dvoje razdvojiti, pokazat će vrijeme, a dok se to ne dogodi, mi ćemo i dalje pomalo vjerovati, a istovremeno učiti i istraživati. Vjerovati je lako, a naučiti znanje je vrlo mukotrpno ali i jako uzbudljivo. Upornost se isplati, pokazuje to i ovaj, četvrti rover na Marsu. Čovjek je znatiželjno biće, a kada tu stavimo i njegovu maštu, tada ni nebo više nije granica. To je dobitna kombinacija koja nikada ne omane
A da sustav kako vi kažete funkcioniše u najboljem redu nisam baš siguran u to. Naravno to je moje mišljenje i vredno je koliko i vaše. Samo ste vi više načitaniji i pismeniji pa možete bolje i jasnije iznesete vaše argumente. Moj jedini argument ja da ja ''verujem'' ((i ako nije to puno jak argument)) da ONI ili ONO ipak postoji jer bi bilo strašno živeti u svemiru sami i sav našim glupostima.