Indijska organizacija za kosmička istraživanja (ISRO) može za nekoliko godina da pokuša spuštanje kosmičkog aparata na Mars, piše Indian Express. Misija drugog indijskog aparata na Mars može da krene 2016. uz uslov da raketa-nosač (RN) GSLV bude spremna za lansiranje.
Iako projekat još uvek nije odobren, sasvim je izvesno da će Indija lansirati prema Marsu 2016. svoju drugu medjuplanetarnu letelicu pomoću snažnije RN. Naravno, konačna odluka će biti doneta u svetlu rezultata misije sonde "Mangalijan" koja je 1. decembra napustila orbitu oko Zemlje i sada lete prema Marsu, gde će sa orbite veštačkog satelita istraživati atmosferu i površinu planete.
Za razliku od orbitalne misije "Mangalijana", sledeći indijski marsijanski projekat planira spuštanje lendera na površinu Crvene planete. Ako misija bude uspešna, Indija može postati druga država (posle SAD) čija je letelica uspešno sletela na Mars.

GSLV MkIII - nosač sledeće indijske masrijanske letelice
Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike.
Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč".
Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike.
Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”.
Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut".
Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1".
Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.
Zadnji tekstovi:
Komentari
Slazem se da i Kina i Indija treba da ulazu u razvoj, ali ne u razvoj kosmonautike, nego recimo u razvoj poljoprivrede, gradjevine, kanale za navodnajvanje, elektrifikaciju itd i uopste u razvoj onih grana ljudskih delatnosti koje su potrebne tolikom stanovnistvu.
Dakle one ne treba da kopiraju Ameriku, vec da traze tehnologije koje su njima potrebne, a koje Amerika mozda i nema.
Na primer, Srbija nema kosmicke rakete, ali se zato svi otimaju za zlatiborski kajmak, kvalitetnu sljivovicu, Slovenija nema rakete ali ima kvalitetne "Elan" skije itd.
Sve pare "stučene" u svemirski program su potrošene u sopstvenoj zemlji, na razvoj tehnologija, na radna mesta i plate u sopstvenoj zemlji, na obrazovanje sopstvenih stručnjaka. Posle uspeha u kosmonautici, po pravilu se povećava broj upisanih na prirodne nauke na univerzitetima.
Indija veoma mnogo ulaže u nauku i razvoj. Ovo je jedan od načina da se direktnom metodom stvore radna mesta. Ovakvi projekti stvaraju stručnjake koji su veoma cenjeni u svim oblastima industrije i koji su po pravilu lokomotiva svih ostalih tehnologija i industrije. Indija je druga privreda po rastu posle Kine.
Da li je bolje te pare uložiti samo u hranu? Malo sve liči na priču o tome hoćemo li gladnome dati ribu, ili ga naučiti da peca. Ovo drugo se čini bolje.