CygOB2 med

Biti pilot svemirskog broda u naučno fantastičnom filmu je jako teško, naročito onda kada pokušavate da umaknete poteri tako što vozite svoj brod besomučnom brzinom kroz pojas asteroida, jer tu ima nepregledno mnogo stenja i kamenja jedno pored drugog. Prolaz kroz taj metež zahteva izuzetnu koncentraciju i beskrajnu veštinu, ali i ludu hrabrost. Zamislite samo da se na vas obrušava planina a vi nemate kuda da skrenete jer svuda unaokolo jurca ogromno kamenje i sve nišani baš u vas. Posebno je teško kada vam na brodu otkaže turbo mlazni uređaj za izbegavanje sudara sa asteroidima. Itd. 

Međutim to je tako u naučno fantastičnoj literaturi i naročito filmovima (vizualno je mnogo dramatičnije nego u knjigama). U stvarnosti je prolaz kroz asteroidni pojas, a mislimo na onaj najgušći između Marsa i Jupitera, toliko bezbedan što se sudara tiče da raketni stručnjaci o njemu i ne razmišljaju. 

asteroid belt.jpg

Na prvi pogled to izgleda čudno jer asteroida ima baš mnogo. Samo onih čiji prečnik prelazi jedan kilometar ima preko jedan milion - i to po skromnijim procenama. Po malo opuštenijim broj kilometarskih asteroida se penje na čitava dva miliona. Razume se, broj asteroida se drastično povećava sa njihovim manjim prečnikom pa se broj takvih i ne zna, ali se procenjuje na milijarde. A verujte ako u vaš brod udari stena i od samo pola metra, pa i manja od toga, zbog velike brzine kojom se u odnosu na vas ta stena kreće, to bi bio kraj vaše misije, a i života.

Ipak, rekoh, inženjeri ne razmišljaju puno o tom problemu i to ne samo zato što imaju mnogo veće druge brige u vezi leta, nego i zato što je put kojim asteroidi lete i po kome su oni raspoređeni je zaista velik, između 1 i 1,5 milijardi kilometara. Teško je opisati koliko je to, ali uzmite ovako. Stavite jedno zrno peska na put, izmerite jedan kilometar od njega pa stavite na zemlju drugo zrno i dobili ste srazmerno umanjenu veličinu asteroida i rastojanje između njih. U prirodi, prosečno rastojanje između dva asteroida glavnog asteroidnog pojasa iznosi samo nešto manje od jednog kilometra. Naravno na pojedinim mestima asteroidi su grupisani u familije pa je i njihovo međusobno rastojanje tu nešto veće, ali se i dalje radi o zjapećem prostranstvu između dve međuplanetarne stene. A u toj srazmeri je i vaš brod mnogo manji od zamišljenog zrnca peska. 

Ispostavlja se dakle da je mnogo teže svojom raketom pogoditi asteroid nego ga izbeći. Naravno, ovo ne znači da planeri misija sasvim zanemaruju asteroide i njihove putanje, ali se samo ne opterećuju puno s njima jer je verovatnoća sudara minimalna: jedan prema milijardu! Ili tu negde.

 


Komentari

1
Duca
1 year ago
Asteroidni pojas je pojas koji leži u ravni planeta. Dovoljno je izaći iz te ravni, što bi u slučaju odlaska na druge zvezde bilo logično (da se odmah uhvati pravac ka toj zvezdi, a on 99,9% ne ide kroz asteroidni pojas). Sad to ne važi ako želimo da nas gravitacija Jupitera i Saturna ubrza, tada ga moramo "preskočiti" što je g. Zorkić napisao  ali sa tim brzinama i tako ne možemo stići do zvezda u bilo kom realnom roku (pioneeru bi trebalo oko 70.000 godina do proksime kentauri). 
Like Like Citat
1
Aleksandar Zorkić
1 year ago
To je pitanje za astronautičare. Ipak da kažem nešto i ja. Naučnici gotovo uvek  nađu neko rešenje kada im iskrsne neki problem. Verovatno će izmisliti neki štit koji odbija materiju, a sem toga, mogu i da preskoče asteroidni pojas. Eto, a možda će se svojim odgovorom naći neko ko se više razume u ovu materiju. 
Like Like Citat
0
Miroslav
1 year ago
Ne mogu a da se ne zapitam, šta ako sonda prolazi kroz asteroidni pojas zaista velikom brzinom neuporedivom sa našim sadašnjim kojima istražujemo solarni sistem. Mislim naravno na neke buduće projekte do susednih zvezda recimo. Kako će biti rešeno pitanje eventualne kolizije sa makar i malim komadićima? Sigurno ne "inercijalnim štitovima" ili tako nečim moćnozvučećim stvarima iz sf filmova...
Like Like Citat

Dodaj komentar

Pošalji