Prema Nasinim analizama, Zemljina globalna površinska temperatura u 2017. je rangirana kao druga najtoplija od 1880. godine!

k1
Što crvenije to je toplije, a što plavlje to je hladnije. Vidi filmić.

Nastavljajući trend dugoročnog zagrevanja planete, globalne prosečne temperature u 2017. su bile za 0,90 stepeni Celzijusa toplije od proseka beleženog od 1951. do 1980. godine. Ovu vest je u januaru objavio Nasin Godardov institut za kosmičke studije (GISS) iz Njujorka. Samo je godina pre toga bila toplija.

U odvojenoj, nezavisnoj analizi, naučnici Nacionalne agencije za okeane i atmosferu (NOAA) zaključili su da je po njihovim podacima 2017. bila treća najtoplija godina. Mala razlika u renkingu potiče iz različitih metoda koje su dve agencije koristile u svojim analizama globalnih temperatura. Obe analize su pokazale da svih pet najtoplijih godina u pomenutom rasponu spadaju u period posle 2010. godine.

Obzirom da su se menjale lokacije meteoroloških stanica i metode merenja, sigurno da postoje određene nesigurnosti u interpretaciji razlika u prosečnoj globalnoj temperaturi iz godine u godinu. Uzimajući to u obzir, NASA je utvrdila da su njihove procene u granicama desetine stepena.

'Uprkos nižim prosečnim temperaturama u pojedinim delovima sveta, ukupne temperature na čitavoj planeti nastavljaju ubrzani trend potasta mereno u poeriodu od poslednjih 40 godina,' kaže direktor GISS Gavin Schmidt.

Prosečna površinska temperatura planete je porasla za malo više od 1 stepena Celzijusa u poslednjem stoleću najviše zahvaljujući porastu ugljen-dioksida i drugih gasova koje ljudi ispuštaju u atmosferu. Prošla godina je bila treća za redom u kojoj je globalna temperatura bila za preko 1 stepen toplija od nivoa s kraja XIX veka.

Fenomeni kao što su El Niño ili La Niña, koji zagrevaju ili hlade tropski Tihi okean i izazivaju promene u globalnim vetrovima i klimi, utiču na kratkoročne varijacije globalne prosečne temperature. Zagrevanje koje je izazvao El Niño imao je najviše efekta tokom 2015. i u prvoj trećini 2016. Čak i bez La Niñe – koja je startovala poslednjih meseci 2017. – prošlogodišnja temperatura je prema Nasi rangirana između 2015. i 2016.

Prema analizi u kojoj bi nedavni efekti El Niña i La Niñe bili statistički uklonjeni iz dobijenih podataka, 2017. bi opet bila najtoplija godina u statistici.

Vremenska (mislim na weather) dinamika često utiče na regionalne temperature, tako da nije svaki region na Zemlji izložen istoj količini zagrevanja. NOAA je utvrdio da je prosečna godišnja temperatura u 2017. u 48 država Amerike bila treća najtoplija u evidenciji.

Katastrofično je za nas što su trendovi zagrevanja najizraženiji u Arktičkim regionima (severni pol), gde je nastavljeno gubljenje morskog leda.

U svoje analize površinske temperature, NASA je uključila merenja sa oko 6.300 meteo-stanica, brodova i bova, te istraživačkih stanica na Antarktiku.

Ta gruba merenja su analizirana uz pomoć algoritama koji uzimaju u obzir udaljenost temperaturnih stanica po svetu kao i efekte urbanog zagrevanja koji mogu da utiču na zaključke. Ovi proračuni onda daju odstupanja globalne prosečne temperature od osnovnog perioda 1951-1980.

NOAA-ini naučnici upotrebljavaju puno sličnih grubih podataka o temperaturi, ali za drugi osnovni period i sa drugačijim metodama za analiziranje Zemljinih polarnih regiona i globalne temperature.

Kompletan set podataka o površinskoj temperaturi u 2017. i kompletna metodologija za proračunavanje temperature dostupan je ovde:

http://data.giss.nasa.gov/gistemp

GISS je laboratorija u okviru Earth Sciences Division of NASA's Goddard Space Flight Centra u Merilendu. Laboratorija tesno sarađuje sa Earth Institute and School of Engineering and Applied Science na Kolumbija univerzitetu u Njujorku.

k2
Tragovi u oblacima
brodova na Atlantiku kraj obala Portugalije i Španije. Oblaci na slici se formiraju kada se vodena para kondenzuje oko sićušnih čestica zagađenja koje emituju izduvni gasovi brodova. Tragovi se pojavljuju u zonama gde se nalaze niski stratusi i kumulusi. Sliku je napravio satelit 'Aqua', tj. njegov spektrometar MODIS, 16. januara 2018. Pojedini oblaci su dugački stotinama km.

Draško Dragović
Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Dodaj komentar

Pošalji