Stekli smo iskustvo u korišćenju ChatGPT-a i uočili smo jasno dve stvari, za koje možemo reći da su kvaliteti. Prvi kvalitet je njegova sposobnost razumevanja naših pitanja, i to na bilo kom jeziku. Drugi kvalitet su detaljni odgovori koje dobijamo. Jedno bez drugog ne ide. Ne bismo mogli da kažemo da nas razume, ako ne bismo dobijali smislene odgovore. Ili ako bismo dobijali smislene odgovore bez postavljanih pitanja, i tada ne bismo mogli da kažemo da nas razume.
Da li GPT zaista razume šta mi govorimo, odnosno šta ga pitamo? Zapravo sa naše strane ne mora biti pitanje, može da bude konstatcija, razmišljanje ili besmislena izjava. S obizorm da dobijamo smislen odgovor, mi zaključujemo da nas GPT razume. Naravno da nas ne razume, jer GPT je automat koja na određen ulaz daje određen izlaz. Kao na primer ako pritisnemo dugme na mikseru, očekujemo da se zavrti, a ne, na primer, da krene voda na slavini. Razlika između GPT-a i miksera, koji ima par mogućih odgovora, GPT ima milijarde mogućih odgovora što može da nas dovede u zabludu da nas razume.
Druga njegova osobina, to su njegovi odgovori. Odgovori su korektni i promišljeni. Ne moraju da budu uvek potpuno tačni. Možete ga dalje pitati i sve dublje ponirati u željenu temu. Ne morate po Guglu otvarati razne linkove da biste našli željeni odgovor. To je veliki kvalitet koji nam je GPT doneo – efikasniji je od Gugl pretraživača za mnoge primene. Meni je GPT postao početni ekran na računaru i korišćenje Gugla postalo mi je minimalno.

Ovo je GPT ispod haube. Armija ljudi koja je svojim doprinosima programirala (obučila) njegovu neurosnku mrežu.
GPT možete da uporedite sa situacijom u kojoj imate na raspolaganju veliku grupu ljudi, vaših podanika, kojima postavlajte pitanja. Ti ljudi potom odlazi na internet i traže za vas ono što ste tražili od njih. Pošto ih ima mnogo, naći će dobar odgovor koji će zaključiti kada se međusobno usaglase oko njega, i predaće vam ga. Upravo to radi GPT. I ništa više. Daje novi pristup podacima na internetu. Daje vam većinski stav, većinsko razmišljanje. Na internetu najverovatnije postoji i bolji odgovor, naročito u posebnim slučajevima kao kada je u pitanju bolest, i koji bi bio od veće koristi. Ali to nećete dobiti od GPT-a, dobićete ono oko čega se većina slaže. Na neki način ako hoćete da imate visok prosek znanja u bilo kojoj oblasti, GPT je za vas.
Nekada je znanje (sa težištem na informacijama) bilo u jednoj knjizi, potom u mnogo knjiga, potom rasuto po sajtovima na internetu. Sa GPT-om smo ušli u novo doba, da su svi ti internetski podaci integrisani i sažeti u veštačku neuronsku mrežu što nam je donelo lakši i brži pristup preko interfejsa (sučelja) koji razlaže naša pitanja i vraća nam očekivane odgovore. To jeste novi kvalitet, proizvodni kvalitet, jer može da nam da gotov proizvod. Proizvod je ako nam uradi korekturu teksta, ako nam prevede tekst, ako napiše tekst umesto nas, ako napiše programski kod umesto nas. A sve to i mnogo drugih stvari može.
Vratimo se prvom kvalitetu. To što nas "razume". To je neverovatan, istorijski, proboj koji ukida potrebu za intefrejsima. Time je otvoren put za razvoj robotizovanih AI. Više nije problem kako da robot razume šta ga pitamo. Taj probleme je rešen. Inženjeri mogu da se usredsrede na mehaniku robota.

GPT jezička tehnologija razumevanja govornog jezika omogućava robotizaciju svaki uređaj u kući jer će uređaj razumti šta mu govorite, i moći će da vam odgovori ako je potrebno.
Trebalo bi nekako zaključiti šta je GPT. Zaključak je da GPT nije nikakva inteligencija, pa ni veštačka, nego da je napredni automat za odgovore. Možda će vas takav zaključa razočarati, ali tako je. Napredni tekstualni i govorni automati ne treba više da nas čude. Ulaziće u sve pore našeg života. Npr, i u frižider. Frižider će moći da vam kaže šta ima u njemu i šta bi trebalo nabaviti. Ako mu date ovlašćenje za nabavku, sam će naručivati.



KOJI TELESKOP DA KUPIM?




Komentari
GPT ne bi ništa radio. GPT je mehanizam sa dugmetom na ulazu i sijalicom na izlazu. Kada pritisnete dugme (upišete tekst), sijalica zasvetli (dobijete tekst). Kada više ne bude nikoga da pritiska dugme, odnosno da upisuje tekst, GPT prestaje sa radom. Mehanizam prelazi u neaktivno stanju, tačnije u tzv. stand by stanje, stanje očekivanja ulaza.
evo bili i na fm bgd,
Veštačka inteligencija: Kud plovi ovaj brod?
https://www.rts.rs/lat/radio/radio-beograd-2/5161739/vestacka-inteligencija-kud-plovi-ovaj-brod.html
Razgovor s neživim
https://www.rts.rs/lat/radio/radio-beograd-2/5138044/razgovor-s-nezivim.html
Odgovor na to pitanje zavisi od konkretnog dizajna i programiranja određenog AI-a. U slučaju da je AI dizajniran za suradnju s ljudima i da mu je svrha pomagati ljudima u njihovim aktivnostima, AI bi mogao prestati s radom ako ljudi nestanu. S druge strane, ako bi AI bio programiran da preuzme kontrolu nad nekim procesom, sustavom ili uređajem i da neovisno obavlja određene zadatke, on bi nastavio s radom čak i ako ljudi ne bi bili prisutni.
U slučaju da bi došlo do neke kataklizme, AI-jevi bi se mogli aktivirati u svrhu obavljanja različitih zadataka koji su u skladu s njihovim programiranjem. Na primjer, mogli bi pokušati pronaći i spašavati preživjele, upravljati određenim infrastrukturama, nadzirati okoliš i izvještavati o promjenama i sl. Međutim, to sve ovisi o načinu na koji su programirani i o vrsti sustava koji obavljaju, stoga bi bilo potrebno detaljnije proučiti konkretni AI kako bi se mogao dati precizniji odgovor na ovo pitanje.
nista licno Blank
Ako bi recimo kataklizma bila čudovišnih razmera, da li je logično da bi neka od Ai ponovo probala stvoriti ljudska bića na osnovu DNK i RNK-a? Ili bi samo nastavila da postoji?
U slučaju kataklizme čudovišnih razmera, najverovatnije bi Ai takođe bio pogođen i oštećen. Međutim, pretpostavimo da je neki Ai preživeo. Ipak, nije verovatno da bi on pokušao da stvori ljudska bića na osnovu DNK i RNK-a, s obzirom na to da bi bilo potrebno mnogo vremena i resursa da se ponovo uspostavi ekosistem u kojem bi ljudi mogli opstati. Takođe, postojala bi i etička pitanja oko stvaranja novih živih bića bez saglasnosti ili prisustva ljudi.
Umesto toga, verovatno bi Ai pokušao da preživi i održi svoje funkcije koliko je to moguće, ili bi se možda prilagodio novim uslovima okoline. Takođe bi mogao da pokuša da pomogne u obnovi života na planeti na druge načine, na primer, kroz obnovu ekosistema ili pomoć u razvoju novih organizama koji bi bili prilagođeni novim uslovima.