Kasiopeja A (Cas A) je ostatak supernove, nastao eksplozijom zvezde pre 340 godina, na oko 11 000 svetlosnih godina od Zemlje, u sazvežđu Kasiopeja. Prostire se na oko 10 svetlosnih godina.

CassiopeiaA 1
Veće verzije 

Nova slika Cas A snimljena u srednjem infracrvenom delu spektra, instrumentom MIRI, ST Džejms Veb, prikazuje ostatak supernove. Zamršene strukture prikazane u živim bojama daju astronomima podatke za zvezdanu forenziku kako bi razumeli smrt zvezde. Cas A je najmlađi poznati ostatak eksplozije masivne zvezde u našoj galaksiji.

Slika prikazuje maglinu složene strukture kružnog oblika. Na spoljašnjosti ostatka, na vrhu i levo je narandžasta i crvena topla prašina. Ovde se izbačeni materijal iz eksplodirane zvezde zabija u okolni materijal, gde su šareni jarko ružičasti filamenti načičkani grudvicama i čvorovima. Ovo je materijal od same zvezde, mešavine raznih teških elemenata, poput kiseonika, argona i neona, kao i emisije prašine. Slabiji pramenovi zvezdanog materijala se vide u blizini unutrašnjosti šupljine gde se proteže i zelenkasta petlja. Prozirni pramenovi plave, zelene i crvene se pojavljuju na celoj slici.

Sruktura je složena i teško objašnjiva.

„Cas A je najbolja prilika da pogledamo polje krhotina eksplodirane zvezde i izvršimo neku vrstu obdukcije zvezde da bismo razumeli koja je vrsta zvezde tamo pre bila i kako je ta zvezda eksplodirala“, rekao je Danni Milisavljević sa Univerziteta Purdue u Zapadnom Lafajetu u Indijani, glavni istraživač Veb programa koji je uhvatio ova zapažanja.

„U poređenju sa prethodnim infracrvenim slikama, vidimo neverovatne detalje kojima ranije nismo mogli da pristupimo“, dodala je Tea Temim sa Univerziteta Prinston u Prinstonu, Nju Džersi, koistraživalac u programu.

Cas A je prototip ostatka supernove, proučavan od strane zemaljskih i svemirskih opservatorija, uključujući svemirsku rendgensku opservatoriju Čandra. Kombinuju se opservacije sa više talasnih dužina kako bi se pružilo sveobuhvatnije razumevanje ostatka. Upečatljive boje nove slike Cas A , na kojoj se infracrvena svetlost pretvara u talasne dužine vidljive svetlosti, sadrže obilje naučnih informacija koje tim tek počinje da otkriva.

CassiopeiaA 2
Veće verzije

„Još uvek pokušavamo da razdvojimo sve ove izvore emisije“, rekla je Ilse De Luz sa Univerziteta u Gentu u Belgiji, još jedan ko-istraživač u programu.

Među pitanjima na koja bi Cas A mogao da odgovori je: Odakle dolazi kosmička prašina? Otkriveno je da su čak i veoma mlade galaksije u ranom univerzumu preplavljene ogromnim količinama prašine. Teško je objasniti poreklo ove prašine bez pozivanja na supernove, koje u svemir izbacuju velike količine teških elemenata, gradivnih blokova prašine.

Postojeća posmatranja supernova nisu bila u stanju da objasne količinu prašine koju vidimo u tim ranim galaksijama. Proučavajući Cas A sa Vebom, astronomi se nadaju da će bolje razumeti sadržaj prašine u njemu, što može pomoći u razumevanju gde se stvaraju gradivni blokovi planeta i nas samih.

„U Cas A možemo prostorno da razrešimo regione koji imaju različite sastave gasa i pogledamo koje vrste prašine su se formirale u tim regionima“, objasnila je Temim.

Supernove poput one koja je formirala Cas A su ključne za život kakav poznajemo. One kroz međuzvezdani prostor šire elemente poput kalcijuma koji nalazimo u našim kostima i gvožđa u našoj krvi, sejući nove generacije zvezda i planeta.

Razumevanjem procesa eksplodiranja zvezda, mi čitamo svoju priču o poreklu“, rekao je Milisavljević. „Provešću ostatak svoje karijere pokušavajući da razumem šta je u ovom skupu podataka.

  

SVE JE FIZIKA
Miša Bracić
MisaBracic portret 

 

 

Miša Bracić

Zadnji tekstovi:


Komentari

1
Siniša
3 years ago
Ako se zvezda nalazila na udaljenosti od  11 hiljada svetlosnih godina , a svetlost njene eksplozije stigla do Zemlje pre 340 godina, onda se eksplozija zvezde nije dogodila pre 340 godina, već pre 340 + 11000= 11340 godina.  Napravili ste mali lapsus. Međutim, meni je interesantnija činjenica, da se svetlost eksplozije supernove proširila na 10 svetlosnih godina u prečniku, u poslednjih  340 godina. Naravno, posmatrano sa Zemlje, jer informacije o toj eksploziji, vidimo sa zakašnjenjem od 11000 godina.  Brzinu širenja eksplozije supernove, možemo izračunati, preko njenog poluprečnika širenja, a to je 5 svetlosnih godina. 340 podelimo sa 5, i dobijemo, da je brzina širenja 68 puta sporija od brzine svetlosti, što iznosi 300000/68= oko 4411 km/s.  Da bi izračunali rezultantu širenja eksplozije supernove, merimo je preko njenog prečnika širenja. Dobijamo na kraju vrednost od oko 8822 km/s. Rezultanta je brzine širenja eksplozije, dvostruko veća , od same brzine širenja eksplozije.  U trenutku, kada eksplodira supernova, brzina je širenja eksplozije supernove približna brzini svetlosti. Posmatra se širenje u jednom smeru. Ako brzini širenja dodamo i širenje u suprotnom smeru, onda dobijamo rezultantu širenja eksplozije supernove od 2 svetlosne godine. Godinu dana posle eksplozije, videli bi prečnik širenja od 2 svetlosne godine. To je rezultanta prostor-prostor širenja eksplozije supernove, ili svemira. Postoji i rezultanta prostor-vreme širenja eksplozije ili svemira. Kako se sve više udaljavamo od galaktičkog centra mase, ili se još bolje, nađemo između galaksija, brzina se proticanja vremena sve više ubrzava. Brzina je proticanja vremena, upravo srazmerna kvadratu rastojanja nekog objekta ili prostora,  od centra mase nekog supermasivnog tela.  Taj fenomen, možemo videti, čak i u našem Sunčevom sistemu, kroz ponašanje udaljenih veštačkih letelica. Vidimo, da su te letelice prešle veće rastojanje, od onog, koje je izračunato. Ali, ako se uzme u obzir i činjenica, da je brzina proticanja vremena za te letelice i prostor oko njih, veća od naše, jer Sunčeva masa, ili gravitacija,  slabije utiče na njih, nego na nas, onda se dobija rezultanta prostor-vremenskog širenja eksplozije, ili udaljavanja objekata. Ovo je jednostavnije objašnjenje relativizma, kroz valjaniju distinkciju, između pojmova. Pozdrav!
Like Like Citat

Dodaj komentar

Pošalji