SMBH

Kao što znamo crnih rupa ima raznih.

One koje su nastale nakon eksplozije zvezde zovemo "crne rupe zvezdane mase" i one imaju masu od dva pa do 100 puta veće od mase Sunca. Postoje i crne rupe nezamislivo velikih masa. Najmanje od njih imaju masu po milion puta veću od mase Sunca, ali i mnogo veću: po nekoliko milijardi, pa i desetina milijardi masa Sunca. Njih zovemo supermasivnim crnim rupama (supermassive black hole, SMBH). Naša supermasivna crna rupa, dakle rupa smeštena u središtu Mlečnog puta, ima masu od 4,3 miliona mase Sunca, a crna rupa u M87 je mnogo masivnija i ona meri 6,5 milijardi solarnih masa. Te crne rupe se nalaze u centrima spiralnih galaksija i čini se da svojom gravitacijom upravljaju čitavom galaksijom. 

Crne rupe zvezdane mase su lutalice. One nastaju širom galaksije, a eksplozija u kojoj nastaju može da ih pogura u bilo kom pravcu i svakako se ne može reći da one, kako neki misle, imaju tendenciju da se skrase u centru galaksije. 

Supermasivna crne rupe se, rekosmo, već nalaze u jezgrima galaksija. Otkud one tamo? Da li im je to prirodno stanište? To niko ne znam. Pretpostavka je da one nastaju zajedno sa galaksijama, dakle u isto vreme i svakako da utiču jedno na drugo, samo taj uticaj nije toliko snažan kako se na prvi pogled čini. 

Supermasivna crna rupa ima i super snažnu gravitaciju i svakako je ona opasno mesto u galaksiji, ali, ipak, ma koliko takve rupe bile masivne one predstavljaju samo milioniti deo mase čitave galaksije. A gravitacija drastično opada sa rastojanjem i udaljenije zvezde ne osećaju baš nikakvo prisustvo masivne crne rupe u jezgru galaksije. Pa i bliže zvezde kruže zapravo oko centra mase galaksije, a ne oko supermasivne crne rupe.

Prema: Astronomy 
 

Komentari

0
Siniša
2 years ago
To je tačno. Kad je reč o centru mase, nekog supergalaktičkog jata, situacija je neuporedivo dramatičnija. Zakrivljenost je prostora, oko centra mase, nekog supergalaktičkog jata tolika, da mi ne bi mogli uočiti taj centar mase, odnosno, mesto u prostoru, gde se stiče masa nekog supergalaktičkog jata. Mogli bi jedino uočiti delovanje tog centra mase, na obode galaksija, koje su uključene u to supergalaktičko jato. Verovatno bi i galaktičke supermasivne crne rupe, dok rotiraju oko centra mase nekog supergalaktičkog jata, bile usmerene pod određenim uglom i u određenom smeru.  Svaka galaksija, koja bi se isuviše približila tom ekstremnom zakrivljenju prostora, počela bi da ponire ka centru mase nekog supergalaktičkog jata.  Te bi galaksije ubrzano izgubile svoj sjaj, jer bi njihove zvezde ,,otežale'', i urušile se do nivoa neutronskih zvezda, belih patuljaka i crnih rupa. Takve bi se galaksije, poprilično brzo, pretvorile u celini , u ekstramasivne crne rupe. Vremenom bi se u centru mase, nekog supergalaktičkog jata, formirala ekstramasivna crna rupa. Iskreno, više bih voleo, da grešim.
Like Like Citat

Dodaj komentar

Pošalji